|
|
Subota,
04 Rujan 2010 |
Vjerujem da je prva trbušna plesačica bila sama velika Božica Gaia. Njezino tijelo je valovitim plesnim pokretima oblikovalo krajolik u kojem je njegovala sve nove životne oblike i pripremala put za dolazak ljudske vrste.
Njezina vodena, suncem obasjana maternica zaživjela je svjetlucanjem sjemenki, riba i ptica. Životni ples započeo je u ritmu otkucaja srca udarajuće kiše i bubnjanja valova. To je bio ples koji je slavio život!
Rana povijest irskog plesa otkriva da je u prošlosti bilo čestih doticaja različitih naroda koji su se odvijali kroz migracije i invazije. Svaki od tih naroda je donio nešto svoje, što se danas može prepoznati u irskom plesu. Prvi zapisi o plesu u Irskoj govore da su druidi izvodili ritualne plesove, slaveći pri tome hrastovo drvo i Sunce. Tragovi njihovih plesova, koji su se plesali u obliku kola su vidljivi i danas u plesovima koji se zovu «ring dances».
Jedinstven i zabavan, afro-brazilski ples je vrlo dinamičan, a izvodi se uz vruće, latinoameričke ritmove. Na ovoj radionici upoznat ćemo ulične plesove koji se izvode na današnjim brazilskim festivalima (najpoznatiji su karneval u Riu i gradu Săo Joăo), kao i "vibrirajuće" plesove koje su plesali afrički robovi prisilno dovedeni u Brazil. Ti plesovi podrazumijevaju pokrete koje su plemena Srednje i Zapadne Afrike izvodila na svojim religijskim svečanostima, u čast orixás (bogova, često povezanih sa silama prirode) i plesove kojima su metaforički prikazivali svakodnevni život i rad svojih plemenskih zajednica.
Turci su došli iz Centralne Azije i smjestili su se na Centralnoj Anatolianskoj ravni. Bili su tamo stoljećima prije no što su osvojili druge dijelove Anatolije, zaposjeli Istambul i napredovali prema Europi, Africi i Aziji da stvore carstvo. Anatolijanski poluotok je most između Azije i Europe kojim su se kretali mnogi migranti.
Ništa nije bilo zapisano o dobro poznatim egipatskim Gavazima sve dok stranci iz Europe nisu počeli putovati na srednji istok i počeli pisati o skandaloznim i egzotičnim plesačicama iz Egipta. Razlog je vjerojatno isti zašto nema zapisa o istambulskim plešućim dječacima i djevojčicama; jednostavno to nije bilo cijenjeno ili dovoljno važno za nekoga da piše o tome u društvu gdje su samo pripadnici elite i najpoštovaniji ljudi znali pisati.
Ples je bio neophodan dio egipatske kulture. Ljudi iz svih socijalnih klasa bili su izloženi glazbi i plesu. Radnici su ritmičkim pokretima radili prema zvuku pjesama i perkusija, a ulični plesači su zabavljali prolaznike. Postojale su plesne grupe koje su se mogle unajmiti za večere, gozbe, useljenje, pa čak i za religijske hramove.
Pradavna umjetnost trbušnog plesa ima dugu, šarenu prošlost, koja je započela u mnogim kultovima plodnosti starog svijeta i u hramovima drevne Indije. Postojanje raznih nomadskih skupina profesionalnih zabavljača i Cigana omogućilo je miješanje kultura i prijenos takvih plesnih oblika. Iako su regionalne varijacije uvijek postojale, popularnost onog što se najčešće naziva orijentalnim ili trbušnim plesom nastavlja se na modernom Srednjem Istoku i u svijetu općenito. Ovaj ples razvio se u mnogo različitih zemalja na mnogo različitih načina, a još uvijek zadržava prepoznatljivu vezu s orijentalnim plesom. |
 |
 |
 |
