Još od davnih vremena svaka je civilizacija nastojala stvoriti svoj kalendar preko kojeg bi dala smisao svijetu koji ju je okruživao. Pojavljivanje prvih poznatih kalendara veže se uz područja Sumera i Egipta, a odmah je tu i bliski nam Vučedol. Svi ti kalendari nastaju praćenjem određenih nebeskih ciklusa, pa nije uopće čudno što su blisko povezani s poznavanjem astronomije i astrologije. Uz pomoć pozicija istaknutih zvijezdi i planeta unutar našeg Sunčevog sustava uspostavljao se kontakt s prirodom i tumačila volja bogova.

Sama simbolika središta galaksije je vrlo suptilna. Ono je istovremeno mjesto iz kojeg se upravlja čitavom galaksijom i neka vrsta komunikacijskog kanala između viših i nižih principa postojanja

Veliki srednjovjekovni astrolog William Lilly zamijeti je da se nešto čudno događa kad se Mjesec približi zadnjim stupnjevima Zodijaka. Unutar horarne astrologije koja se bavi odgovaranjem na postavljena pitanja postoji pravilo da kad se Mjesec približi kraju nekog znaka i pri tome do ulaska u sljedeći znak ne čini niti jedan glavni aspekt, tada se takav Mjesec naziva «Mjesecom bez cilja» i ne obećava ispunjenje naših predviđanja. U tim razdobljima najpametnije je napraviti malu stanku i pričekati da dođu prikladnija vremena. No, svakodnevno analizirajući brojne astrološke karte Lilly je ustanovio kako spomenuto pravilo jednostavno ne vrijedi kada se Mjesec ne nalazi na kraju znaka Strijelca. On kao da tom prilikom susreće nešto nepoznato što poništava njegov status «Mjeseca bez cilja». To nešto nije nikako moglo biti nevidljivi planet jer je stajalo na jednom mjestu, a nije bilo ni zvijezda stajačica jer su se sve važnije zvijezde razmjestile po drugim dijelovima neba. Odgovor na ovu zagonetku je došao par stoljeća kasnije.

Aikido ima više veze s 'voljeti se' nego 'boriti se'. Ostavimo borbu prošlim stoljećima - kaže učitelj aikida Dobroslav Jakovljević. Da, ljubav zna biti zahtjevna. Čak i bolna. Ali, nema alternativu.

Vjerojatno se danas nećete ni sa kime potući. A sukobiti se s raznim problemima i samim sobom? Razmišljajući o problematici sukoba, utemeljitelj vještine mira Morihei Ueshiba došao je do zaključka kako put ratničkih vještina ne mora biti puko obaranje protivnika pomoću sile, već radije prožimanje s univerzalnom sviješću i čuvanje mira kroz častan, produktivan život i zaštitu svih živih bića. Aikido omogućuje to iskustvo kroz redovite vježbe opuštanja, osvještenja stanja uma i tijela, meditacije i disanja.

U Japanu se svaka osoba koja nešto podučava naziva senseijem. Mladu dvadesetogodišnju odgajateljicu u vrtiću pedesetogodišnji roditelj može osloviti sa sensei, zato što roditelj uvažava činjenicu da mlada odgajateljica podučava dijete. To je slično uporabi gospodine, gospođo ili gospođice – što samo iskazuje poštovanje prema osobi. U Japanu se odvjetnik ili liječnik obično naziva senseijem jer se smatra da oni znaju više od ostalih. Budući da odvjetnici često postaju političari, čak se i političara često naziva senseijem. Istina je da se u Japanu riječ sensei ponekad zloupotrebljava. Međutim, uobičajeno je da japanskog učitelja u cijelom svijetu njegovi učenici oslovljavaju sa sensei.

Čišćenje je jedna od najvažnijih tradicija japanske kulture. U Europi su bogati imali sluge za čišćenje pa se čišćenje smatra manje vrijednim poslom. Primijetio sam da neki Europljani odbijaju čistiti  jer smatraju da je to za njih ponižavajuće. Nemaju ništa protiv kuhanja i izrade ili popravljanja stvari, ali ne žele čistiti.
Europska je klima uglavnom vruća i suha ljeti, a hladna i vlažna zimi. Takva klima nije naročito pogodna za bakterije tako da čišćenje nije bilo toliko važno za zdravlje. Zato je u Europi svrha čišćenja učiniti stvari ljepšima ili ugodnijima.

Prije 2000 godina u Kini se razvio i kultivirao uzgoj čaja - u početku u medicinske svrhe. Budistički su ga svećenici prije skoro 1500 godina donijeli u Japan kao lijek gdje su ga počeli uzgajati i piti, ne samo u medicinske svrhe, već i kao dnevni napitak.

Kroz filozofiju zena razvila se oko 1300. godine Japanska Ceremonija Čaja. Matcha (čisti čaj) se koristi za Ceremoniju čaja dok se ryokucha (zeleni čaj) ili bancha (suho lišće čaja) u Japanu koristi u pripremi dnevnog napitka. Matcha je prilično skup čaj i samim tim se normalno koristi samo u ceremoniji čaja. Ryokucha (green tea) se koristi u svakodnevnoj uporabi ali se mora popiti čim se skuha. Bancha (dried tea) se može piti i par sati nakon što je skuhan tako da je daleko praktičniji od ryokucha čaja. A i jeftiniji je no ryokucha.

Na našoj su se planeti ljudi nekad borili mačevima svih vrsta i oblika, kopljima i raznim drugim oružjem. Kad im ništa drugo od oružja nije bilo pri ruci, boksali su ili se hrvali. Tehnike tih borbi su diljem svijeta bile skoro iste sve dok čovjek nije izumio vatreno oružje. Uporaba vatrenog oružja u borbi u potpunosti je izmjenila način na koji su se dalje vodili ratovi.