
O neka bismo se oslobodili nesnosne patnje zbog smrti od raznih razloga jer ovo je grad pogrešnih predodžbi o promatraču i promatranom. Iluzorno je tijelo sazdano od četiri nečista elementa, a svijesti samo što se nisu razdvojile. Više...
|
|
Subota,
04 Rujan 2010 |

O neka bismo se oslobodili nesnosne patnje zbog smrti od raznih razloga jer ovo je grad pogrešnih predodžbi o promatraču i promatranom. Iluzorno je tijelo sazdano od četiri nečista elementa, a svijesti samo što se nisu razdvojile. Više...

Čak i ako potpuno prihvatim kako je vrijeme u konačnici privid, na koji će način to promijeniti moj životi Ipak ću i dalje morati živjeti u svijetu kojim upravlja vrijeme.

Kako zaći u podsvijest, u njene zakone u njen način funkcioniranja? Kada bi imali cjeloviti pristup svojim podsvjesnom emocionalnom mehanizmu, bili bismo daleko od načina života kojeg vodimo sada. Emocionalni razvoj je slojevit i na njega ne utječe toliko vrijeme koliko shvaćanje događaja.

Bilo je to tada kada su ljudi na ulicama raspravljali o istini, nekada kada se baš nije bježalo od stava da ga kažemo kakav god on bio i koliko teške posljedice on nosio. Kada bi naš stav progovorio iz nas, onda bismo živjeli, ali od njega ionako bježimo cijeli život. Kada bi to bio i jedan dan, svijet bi disao, a zašto danas ne možemo disati jer ne izgovoraramo svoj stav.

Satoriju u području kršćanstva odgovara doživljaj religijskog preobražaja. Međutim, budući da postoje različiti stupnjevi i tipovi takvog doživljaja, ne bi bilo suvišno pobliže označiti kategoriju koja najviše odgovara doživljaju.

Ničiji život nije potpuno oslobođen boli i patnje. Nije li riječ o tome da naučimo živjeti s njima, umjesto da ih pokušavamo izbjeći?

Držeći se načela samopomoći, buddhisti svoje pribježite traže kod Buddhe kao učitelja, te ga i nalaze u njegovoj Doktrini (u stupnjevima ostvarenja i učenjima o njima), kao i u duhovnoj zajednici kao vodiču prema tom pribježištu. Oni razvijaju uvjerenje da internalizacija te Doktrine može pružiti zaštitu od patnje. Oni smatraju da ta Tri dragulja (Buddha, njegova Doktrina i duhovna zajednica) predstavljaju konačno pribježište. Traženje pribježišta samo zato da bi nam ono olakšalo patnju i oslobodilo nas od cikličkog postojanja ne udovoljava, međutim, zahtjevima altruizma. U takvom nam slučaju perspektiva ne bi imala golemu širinu. Mi pribježištu moramo težiti zbog svih bića koja osjećaju, zbog njihova oslobođenja od patnje i dostizanja buddhinstva (prosvjetljenja). Sveznanju buddhinstva moramo težiti radi postizanja primarnoga cilja, pomaganja drugima.

Više od trideset godina prosjak je sjedio pokraj ceste. Jednoga dana naišao je neki stranac. "Imaš malo sitnoga?" promrmljao je prosjak, automatski ispruživši staru bejzbolsku kapu. "Nemam ti što dati", odgovorio je stranac. Tada je upitao: "Na čemu to sjediš?" "Ni na čemu", odgovorio je prosjak. "To je samo neka stara kutija. Sjedim na njoj otkako pamtim." "Jesi li ikada zavirio u nju?" upita ga stranac. "Nisam", odgovori prosjak. "A i čemu? Ničega nema u njoj." "Ipak, pogledaj unutra", bio je uporan stranac. Prosjak je uspio odmaknuti gornju stranicu. Zapanjen, u nevjerici i zanosu, uvidio je da je kutija ispunjena zlatom.
Više...
O neka bismo se zadubili u samo na jedno usmjerenu duboku meditaciju. U uznesenoj mudrosti združenog naravnog blaženstva i praznine. Dok traju četiri praznine nakon taljenja Mjesecu sličnog bijelog sastojka. Na vatri gromu slične Moćne Žene.

Promatrajući današnjeg čovjeka možemo uočiti njegovo svjesno proživljavanje krize zapadne kulture u nekoj radikalnoj kritičnoj situaciji većina ljudi vjerojatno nikad i nije svjesna krize, postoji konsenzus da bar među određenim brojem kritičkih promatrača – o postojanju i prirodi ove krize.

Svi mi još od pamtivijeka živimo pod utjecajem iluzije o trajnosti, te stoga stalno mislimo kako nam je preostalo još mnogo vremena. To nas dovodi u veliku opasnost da svoj život raspemo stalnim odgađanjima. Da bismo suzbili tu sklonost, nužno je meditirati o netrajnosti, o činjenici da smrt može doći svakoga trenutka.

Junga su često optuživali za nedovoljnu objektivnost u istraživanju, a ponekad za mistični prizvuk njegovih koncepcija. Ono što možemo za njega sigurno tvrditi jest njegovo uvjerenje u značaj predmeta kojim se bavio i dosljedno insistiranje na iskustvenoj dimenziji spoznaje. Za razliku od mnogih skeptika, Jung je imao hrabrosti jasno izraziti svoja uvjerenja. Bio je uvjeren da je istraživanje duše znanost budućnosti. Za Junga je realnost psihičkog stvarna koliko i materijalni svijet.

Isključivo religiozna projekcija može dušu lišiti njezinih vrijednosti te se ona uslijed ininicije ne uzmaže više dalje razvijati i ostaje u nesvjesnu stanju. Istodobno ona upada u zabludu da uzrok svih nedaća leži vani, i ljudi se više uopće ne pitaju kako i gdje su i sami tome pridonijeli.

Oni na što nasjedamo svakog dana je igra ega koji manipulira našim životima. No zašto je tomu tako? Ego stvaramo od malih nogu, on nam služi za preživljavanje i na jednom stupnju moramo ga odbaciti. Psihoterapeuti govore da je to nužno učiniti nakon dvadesete kada završava njegovo izgrađivanje, dok neki tvrde da je to nakon tridesete. Sve u svemu, ovo je civilizacija koja ne ide prema njegovom odbacivanju već neprestanom pokušaju da na njemu gradimo smisao života iako on u konačnici razara sve odnose.

Pojam proces individuacije, s jedne strane, i alkemija, s druge strane, stvari su koje se čine veoma udaljenim jedna od druge, tako te uobrazilja isprvice ne uzmaže zamisliti most između njih. Tomu čitatelju dugujem razjašnjenje, tim prije što sam prilikom objavljivanja svojih predavanja stekao neka iskustva koja upućuju na stanovitu zbunjenost mojih kritičara.