Kako zaći u podsvijest, u njene zakone u njen način funkcioniranja? Kada bi imali cjeloviti pristup svojim podsvjesnom emocionalnom mehanizmu, bili bismo daleko od načina života kojeg vodimo sada. Emocionalni razvoj je slojevit i na njega ne utječe toliko vrijeme koliko shvaćanje događaja.

Bilo je to tada kada su ljudi na ulicama raspravljali o istini, nekada kada se baš nije bježalo od stava da ga kažemo kakav god on bio i koliko teške posljedice on nosio. Kada bi naš stav progovorio iz nas, onda bismo živjeli, ali od njega ionako bježimo cijeli život. Kada bi to bio i jedan dan, svijet bi disao, a zašto danas ne možemo disati jer ne izgovoraramo svoj stav.

Satoriju u području kršćanstva odgovara doživljaj religijskog preobražaja. Međutim, budući da postoje različiti stupnjevi i tipovi takvog doživljaja, ne bi bilo suvišno pobliže označiti kategoriju koja najviše odgovara doživljaju.

Ničiji život nije potpuno oslobođen boli i patnje. Nije li riječ o tome da naučimo živjeti s njima, umjesto da ih pokušavamo izbjeći?

Držeći se načela samopomoći, buddhisti svoje pribježite traže kod Buddhe kao učitelja, te ga i nalaze u njegovoj Doktrini (u stupnjevima ostvarenja i učenjima o njima), kao i u duhovnoj zajednici kao vodiču prema tom pribježištu. Oni razvijaju uvjerenje da internalizacija te Doktrine može pružiti zaštitu od patnje. Oni smatraju da ta Tri dragulja (Buddha, njegova Doktrina i duhovna zajednica) predstavljaju konačno pribježište. Traženje pribježišta samo zato da bi nam ono olakšalo patnju i oslobodilo nas od cikličkog postojanja ne udovoljava, međutim, zahtjevima altruizma. U takvom nam slučaju perspektiva ne bi imala golemu širinu. Mi pribježištu moramo težiti zbog svih bića koja osjećaju, zbog njihova oslobođenja od patnje i dostizanja buddhinstva (prosvjetljenja). Sveznanju buddhinstva moramo težiti radi postizanja primarnoga cilja, pomaganja drugima.

Više od trideset godina prosjak je sjedio pokraj ceste. Jednoga dana naišao je neki stranac. "Imaš malo sitnoga?" promrmljao je prosjak, automatski ispruživši staru bejzbolsku kapu. "Nemam ti što dati", odgovorio je stranac. Tada je upitao: "Na čemu to sjediš?" "Ni na čemu", odgovorio je prosjak. "To je samo neka stara kutija. Sjedim na njoj otkako pamtim." "Jesi li ikada zavirio u nju?" upita ga stranac. "Nisam", odgovori prosjak. "A i čemu? Ničega nema u njoj." "Ipak, pogledaj unutra", bio je uporan stranac. Prosjak je uspio odmaknuti gornju stranicu. Zapanjen, u nevjerici i zanosu, uvidio je da je kutija ispunjena zlatom.