Što više vježbamo obraćati pažnju na detalje svoje komunikacije s drugima, sve više počinjemo primjećivati koliko zapravo propuštamo – toliko je sitnih poruka koje se prenose suptilnom neverbalnom komunikacijom, tonom glasa ili izborom određenih riječi, jer se druga osoba ne usuđuje izraziti ih direktno ili ih niti sama nije svjesna, a koje bi itekako poboljšale međusobni odnos kad bi bile primijećene i razjašnjene. Obično to nisu elementi koji će vidljivo smanjiti kvalitetu komunikacije, što je jedan od razloga zbog kojih ih ne prepoznajemo – no drugi razlog je što često niti nemamo iskustvo o tome koliki bi se skok i poboljšanje odnosa moglo napraviti kad bi naučili obraćati pažnju.

Pojedinci koji nastoje znanstveno prezentirati ovu ideju, obično se ograničavaju na racionalni dio objašnjenja: ako u nešto ne vjerujemo, imat ćemo mnogo manje hrabrosti, želje i motivacije uopće pokušati krenuti u tom smjeru, a pogotovo ustrajati. Pritom se ističe ustrajnost i vjera u sebe gotovo svih pojedinaca koji su stvorili nešto istinski veliko i obilježili ljudsku povijest. Ipak, ova ideja nadilazi razinu same konkretne akcije u vanjskom svijetu i obuhvaća još dva koncepta: prvi je da na energetskoj razini naše misli i emocije privlače sličnu energiju izvana, a drugi da na nad-svjesnoj razini ta iskustva oblikujemo kako bi nam na najbolji mogući način pomogla u našem razvoju.

Kako ste reagirali na ovaj naslov? Je li vaša energija uzletjela ili opala? Možda ste mogli na nekoliko trenutaka stvoriti viziju, a možda niste ni pokušali, opterećeni strahom od razočaranja i osjećajem nemoći?

Duboko vjerujem da ljudski život može i treba biti veličanstvena avantura. Ono što nas, nažalost, obično dijeli čak i od samog pokušaja da to postignemo, raspoloženja su i načini razmišljanja na koje smo jednostavno toliko navikli da nam je teško zamisliti da se možemo osjećati drastično drugačije.

U korijenu svakog nezrelog ponašanja u biti je izbjegavanje priznavanja autentičnih osjećaja. Vježbanje promatranja vlastitih osjećaja temelj je svakog rada na sebi – a ujedno među najprirodnijim, najjednostavnijim, pa i najugodnijim metodama uopće. Ne mogu dovoljno naglasiti važnost toga! Možete to prakticirati u svakom trenutku dana, u svakoj atmosferi i situaciji – i ne samo da vam funkcioniranje u vanjskom svijetu neće biti ometeno, nego će biti znatno poboljšano.
Ovaj tako elementarno jednostavan pristup nosi mnogostruke iznimno važne dobrobiti:

Prirodna želja ljudskog bića je sreća, ljubav, ispunjenje i kreativna samoaktualizacija. Vjerujemo da je čovjek biće golemih, premda neosviještenih potencijala, sposobno za istinsku i trajnu sreću, dostojanstven suživot i skladne odnose s prirodom.

U našoj civilizaciji velika većina ljudi osjeća se nesposobna ostvariti svoje istinske težnje, te se umjesto toga okreće potrošačkom mentalitetu, igrama moći, traženju kratkotrajnog olakšanja i bijega od realnosti. To onemogućuje emocionalno sazrijevanje i dodir s iskrenim osjećajima i pravom osobnosti.

Sljedeći problematičan obrazac u odgoju jest onaj očekivanja roditeljske ljubavi od djeteta, pri čemu se roditelj nesvjesno nada da će u odnosu s djetetom doživjeti ljubav koja mu je oduvijek nedostajala. Roditelji koji su odrasli u vrlo nepodržavajućoj sredini mogu osjećati da je beba možda i jedino biće koje ih stvarno prihvaća i pokazuje im ljubav, s kojim mogu biti bliski.