Hrana koju koristi većina nas tek izgleda lijepa. Da li je ukusna sama po sebi ili zaslugom začina kod pripreme stvar je umijeća i osjetila koja se lako prilagođavaju uvijek spremna na nova iznenađenja i novu ugodu.
Koja je hrana ukusnija ili bolje upitati se: koja hrana snažnije izaziva naše osjetilo okusa?
Nažalost to je redovito hrana kojoj je oduzeta prirodna cjelovitost. Zašto je to tako? Vodeći se načelom cjelovitosti, kroz terapeutsko iskustvo i istraživanje dobiven je slijedeći odgovor: necjelovita ili rafinirana hrana izaziva naše osjetilo okusa na povećano lučenje sline i želučanih sokova kako bi ostvarila svoj cilj (koji se zaustavlja tek na pokušaju) da samu sebe na naš račun kao svog konzumenta vrati u svoje upamćeno iskonsko stanje cjelovitosti sirovine od koje je potekla. Na taj način necjelovita hrana iscrpljuje naš organizam umjesto da održava i podupire njegovu životnu snagu. Zapisi i predaja civilizacija koje su živjele jedinstvo sa prirodom podučavaju nas o potrebi prehrane koja uključuje upotrebu cjelovitog zrna i cjelovitog voća, sirovina koje su u stanju stvoriti novi život, novu klicu ili biljku.

Prehrambeni sastojci izdvojeni iz cjeline i rafinati izazivaju u našem tijelu upale, oštećenja želuca, nakupine celulita, pretilost, alergije i bolesti probavnog sustava. Necjelovita hrana i industrijski dodaci prehrane u potrazi za svojim ocjelovljenjem lijepe se za naša crijeva, stvarajući naslage otpada. Ta umjetno stvorena 'oplata' uzrok je svakog novog zagađenja naše krvi. Nema ozdravljanja debelog crijeva, jetre i bolje krvne slike uz promjenu prehrane ukoliko crijevne stjenke nisu prethodno očišćene od memorija nezdrave hrane kao i od ostataka hrane koja se tamo zadržava.

Ovaj princip proteže se i na meso kao hranu. Ono što posljednje ostaje upamćeno u mesu koje jedemo je memorija nasilja nad životinjom kao i iskonski strah od predstojeće ugroze njenog života doživljenog prije nasilne smrti ili klanja (užasne li koliko i banalne riječi u čijem smislu gotovo svakodnevno putem hrane sudjelujemo). Nedovoljna svijest i neznanje dovode do toga da ta memorija nasilja prelazi nerazriješena u naše tijelo. Osobe koje često konzumiraju meso postaju uslijed djelovanja tih memorija agresivne, sklone ljutnji, naglosti i nasilju, pobolijevaju na kapilarama i arterijama, centralnom živčanom sustavu i jetri.   

Ovaj prilog ima tek namjeru upozoriti vas na važnost sagledavanja umnih svojstava hrane. Nije mu cilj da od vas stvori vegetarijance ili nametne ikakvu dijetu. Želja mi je uputiti vas na stjecanje uvida u utjecaj hrane na stvaranje memorija necjelovitosti u organizmu. Čišćenje memorija sirove i pripremljene hrane, odabir zdrave hrane, njeno čuvanje i usvajanje ispravnih prehrambenih navika neophodno je osobno znanje i potrebna praksa svakog pojedinca bez obzira na zdravstveno stanje.

Boris Cyprýn
Autor Cyprýn Metode čišćenja staničnih memorija
/ Sva prava pridržana /

 

© Sva prava pridržana; Boris Cyprýn